Jost Birgi, švicarski proizvođač satova je prvi primijetio logaritme. Metodu prirodnog logaritma je prvi predložio 1614 John Napier u svojoj knjizi Mirifici Logarithmorum Canonis Descriptio. Ova metoda doprinijela je napretku nauke, a posebno astronomiji. logaritmi su učinili mogučim neka izračunavanja koja do tad nisu bila moguća. Sve do upotrebe računara u nauci, ova metoda je korištena u svim granama praktične matematike. Pored svoje upotrebe u računima, logaritmi su popunili važno mjesto u višoj, teorijskoj matematici.
U početku, Napier je logaritme zvao "umjetnim brojevima", a antilogaritme "prirodnim brojevima". Kasnije, Napier je stvorio riječ logaritam, zvučnu kovanicu koja je trebala označiti odnos: λoγoς (logos) i αριθμoς (arithmos) što predstavlja broj. Termin antilogaritam je uveden pred kraj XVII vijeka, iako se nikada nije pretjerano koristio u matematici, postojao je u tablicama dok nije izašao iz upotrebe.
Negativni logaritam se piše kao primjer njegove upotrebe je u hemiji gdje predstavlja koncentraciju protona (pH).
Antilogaritam se koristi da označi funkciju inverznu logaritmu (eksponencijalna funkcija, odnosno stepenovanje). Piše se kao antilogb(n) i znači isto što i .
Dvostruki logaritam jeinverzna funkcija dvostruke eksponencijalne funkcije. Superlogaritam ili hiperlogaritam je inverzna funkcija supereksponencijalne funkcije. Superlogaritam za x raste sporije i od dvostrukog logaritma za veliko x.
Diskretni logaritam se spominje u teoriji konačnih grupa. Vjeruje se da je za neke konačne grupe diskretni logaritam teško izračunati, dok je diskretne eksponencijale lako izračunati. Ova asimetrija ima primjene u kriptografiji.
Definicija logaritma:
Pravila logaritmovanja[]
Neka je za
važi
logaritam proizvoda
logaritam količnika
logaritam stepena
logaritam korjena
Osobine logaritama[]
za
za
za
za
za
za
za
Logaritam po bazi e (Eulerov broj) zovemo prirodnim logaritmom i pišemo kao ln umjesto log.